Prezime i ime: Dragičević Jelica (s. Mirjam)

N° matr.: 11/2006.                                                                    Datum predaje rada: 04.11.2009.

Cjelovit naslov radnje.

Marijanski duh konstitucija i Družbe Marijinih sestara

Sažetak:

Osoba koja je najviše zaslužna za duh i djelo konstitucija je Marija Josipa Brandis, rođena 27. 11. 1815. u Grazu. Nakon unutarnjih sukoba, odrastanja i molbi Nebeskom Ocu da joj pokaže put, odlučila je postati milosrdnom sestrom. U 22. godini odlazi u samostan i, nakon određene formacije, postaje časna sestra imenom s. Leopoldina. Svim se silama zauzimala da svoje sestre pripoji pravoj Vinkovoj ustanovi - Kćerima kršćanske ljubavi, što je i uspjela. Majka Leopoldina je žena koja je u drugoj polovini 19. stoljeća »izmijenila lik« velike Austro-Ugarske pokrajine. Ne mislim na političko i ekonomsko područje, nego na socijalni i duhovni položaj. Uvidjela je potrebu njege bolesnika po kućama i počela okupljati djevojke iz Društva djece Bezgrešne, za službu koju kasnije osniva kao zajednicu, uz vodstvo Kćeri kršćanske ljubavi. Taj osnutak vezan je uz 16. srpnja 1878., blagdan Gospe Karmelske. Godine 1882. napisala je kratka pravila za bolničke sestre, poslije Marijine sestre. Nakon smrti utemeljiteljice s. Leopoldine, poglavarstvo je preuzela s. Imakulata Brandis, a za sestre se posebno zauzeo tadašnji ravnatelj milosrdnih sestara Kćeri kršćanske ljubavi dr. Anton Zdešar, te je doveo Družbu do osamostaljenja i vodio je zajednicu bolničkih sestara kroz najkritičnije godine. Sestre su uvijek bile duhovno praćene od misionara sv. Vinka i danas obdržavaju svoja pravila, i žive po duhu i pravilima koje im je sestra utemeljiteljica ostavila.

  Po Majci Leopoldini, i po njezinim duhovnim kćerima doprlo je evanđelje ljubavi u bolnice i skloništa, u škole i zavode za napuštenu djecu, u zatvore, siromašne stanove i na ceste – ukratko, među najsiromašnije i one koji su bili najviše odgurnuti u tadašnjem vremenu. Da bismo ostale vjerne prvotnoj karizmi koju smo primile od utemeljiteljice, nastojimo biti otvorene i spremne prilagoditi se potrebama vremena, te pronalaziti nove načine vršenja naše karizme u Crkvi. Tako se s vremenom prihvaćaju i nova područja rada.

Pozvane smo blagoslivljati i hvaliti Gospodina, u svom Bogu posvećenom životu, djelujući i radeći među ljudima, prvenstveno uvijek imajući u vidu karizmu njege bolesnika, te rast u dobrohotnoj ljubavi. Nastojimo biti zdrava mogućnost izbora ovome svijetu, koji ima svoju logiku i svoju ljestvicu vrednota, često suprotnu onima koje mi živimo. Boga nosimo u srcu. Nastojimo ga pronijeti ovim svijetom svojom pojavom, a još više djelovanjem u Družbi, među ljudima. Marijina sestra danas je „službenica Gospodnja“ po prihvaćanju dužnosti, koje Bog u našem životu stavlja pred nas. Taj stav službenice ostvarujemo svakog trenutka, kada se od nas traži poslušnost i spremnost na djela. Pozvane smo ljudima svjedočiti radost i ljepotu života, napose života posvećene osobe. Bog se danas obraća nama kao nekoć Mariji, želi se po nam rađati u ovome svijetu. Jer Marija je prva osoba koja je posvećena, koja je bila i aktivna i kontemplativna. Živjela je puninu ljubavi. Ona nam je uzor, primjer i poticaj na svakodnevno zauzimanje i djelovanje među ljudima, nastojeći sačuvati duh akcije i kontemplacije. Medaljica koju sestre nose i štuju nije samo znak pripadnosti Mariji, ona nas potiče na neprestano darivanje poput Marije. Medaljica je imala i ima veliku snagu i među ljudima, zato je sestre promiču i dijele.

Na kraju sam priložila i jedan intervju, kako bih, makar malo, prikazala život, rad i djelovanje Marijinih sestara čudotvorne medaljice u službi Bogu i ljudima danas, u suvremenom svijetu.