Prezime i ime: Čakar Nada

Nş matr.: 9/2006                                  Datum predaje rada: 19.11.2009.

Cjelovit naslov radnje:

„Duhovnost rada prema enciklici Laborem exercens i kršćanskim autorima Marie-Dominiqueu Chenuu, Josemaríi Escrivái, Anselmu Grünu i Miroslavu Volfu“

Sažetak:

U radu se istražuje teorijski okvir duhovnosti rada kao nove grane teologije. Nakon uvodnih pojašnjenja dimenzije rada u Bibliji, slijedi osvrt na povijesni razvoj rada u kontekstu odnosa društva prema radu, razvoja duhovnosti i uvođenja sintagme 'duhovnost rada'. Posebno mjesto zauzima obrada tematike u enciklici Laborem exercens, u kojem je Papa Ivan Pavao II dao jasne smjernice za pravilan odnos prema radu, iz kojeg se može razvijati duhovnost rada. Zatim se istražuju različiti elementi za razvoj duhovnosti rada u djelima kršćanskih autora Josemaríe Escriváe, Marie-Dominiquea Chenua i Anselma Grüna, kao predstavnika katoličke vjere. Svojevrsnu paralelu i dopunu predstavlja dio rada koji se referira na razmišljanja  Miroslava Volfa, kao predstavnika protestantske denominacije. Slijedi osobno promišljanje autorice koje uključuje i sekularno viđenje tema rad, duhovnost i duhovnost rada. Zaključno se upućuje na Drugi vatikanski Sabor, koji daje jasna usmjerenja za duhovnost rada u smislu mogućnosti prevladavanja vizije rada kao oblika kazne,  potrebi da po radu čovjek sam sebe usavršava, a posredno i svoju okolinu, uključivanjem tehničkog napretka koji nije u suprotnosti s Božjim planom i kroz eshatološko iščekivanje koje nas ne smije staviti u pasivnost. Otuđenje od svoje biti, koje je velikim dijelom posljedica otuđenosti rada kao dominantnog životnog čimbenika svake osobe, može biti prevladano razvijanjem svijesti da je ljudski rad sudioništvo u djelu Božjem, koje treba prožimati i obične dnevne poslove. Napuštanje uskogrudnog gledanja na rad kao izvor materijalne egzistencije i postavljanje radnog djelovanja u krupnu sliku, olakšava duhovnost rada, koja može biti ucijepljena u duhovnost križa. Duhovnost rada savršeno se uklapa u potrebu za nasljedovanjem Krista. Posljedica izgona iz Raja nije rad, nego nevolja. Rad je podčinjenost slobodnog bića nužnosti prirodnih potreba i time predstavlja odgovor na tu nevolju i rješenje problema, te sredstvo kojim se ublažavaju posljedice nevolje.