|
»DIJALOG. POTREBA, STRUKTURA, NARAV I NJEGOVE OZNAKE«.
U subotu, 12. XI. 2011., u Duhovnom centru sv. Ivana od Križa održan je redoviti mjesečni susret "Ex alumni", prvi u akademskoj godini 2011./2012.
Molitveni dio susreta pripremio je i vodio Saša Josip Milec, apsolvent Sustavnog studija duhovnosti. Predavanje na temu: "Dijalog. Potreba, struktura, narav i njegove oznake" održao je predstojnik Studija dr. sc. Franjo Podgorelec, OCD.
Predavač se, u svojem izlaganju, poziva na encikliku »Ecclesiam Suam«, pape Pavla VI., progovarajući o potrebi i važnosti dijaloga u suvremenom društvu. Potom razrađuje temeljnu strukturu dijaloga, koju sačinjavaju identitet i otvorenost drugima, te iznosi neke od često upućivanih prigovora, s obzirom na dijalog. Također, daje odgovor na pitanje: Je li dijalog kompatibilan s evangelizacijskim poslanjem Crkve? Na kraju, vodeći se navedenim dokumentom, obrazlaže stavove nužne za autentično vođenje dijaloga i navodi koje vrline trebaju imati sudionici dijaloga, da bi on postigao svoju svrhu – izgradnju boljih zajednica i društava.
Crkva i kršćani, u komunikaciji s pripadnicima drugih religija, konfesija i svjetonazora trebaju biti spremni ponuditi vlastito bogatstvo vrednota i poruka, koje proizlazi iz njihovog temeljnog identiteta – životne povezanosti s Kristom. No, od njih se također traži čuti i razumjeti druge.
Neki su mišljenja da evangelizacija i dijalog ne idu zajedno. Dijalog nije paralelna aktivnost evangelizaciji, nego njen sastavni dio, uz navještaj, katehezu, svjedočenje i druge oblike crkvenog djelovanja. Neposredni cilj dijaloga nije obraćenje sugovornika, nego uzajamno razumijevanje, poštovanje, suradnja, povezivanje duša u onome, što im je zajedničko. Dijalog je povlašteno sredstvo za ostvarenje civilizacije ljubavi i mira, koje pretpostavlja da obje strane nastoje naučiti štogod od druge.
Predavač naglašava da se u spomenutom dokumentu navode četiri vrline što ih trebaju posjedovati sudionici dijaloga: jasnoća, blagost, povjerenje i razboritost. Valja voditi računa da sugovorniku naša poruka bude razumljiva. Srž blagosti Pavao VI. pojašnjava predivnom rečenicom: "Svu svoju snagu dobiva od istine koju izlaže, od ljubavi koju širi, od primjera kojeg daje". Ukoliko se dijalog ne odvija u ozračju povjerenja, pretvara se u diplomaciju, u unutarnju zatvorenost i neistinitost. Povjerenje znači držati da je drugi dobronamjeran, te da uistinu vjeruje u ono što iznosi, i prihvatiti ga takvog, kakav jest, ne postavljajući mu unaprijed uvijete.
O. Franjo je stručno i argumentirano razradio i iznio, danas vrlo aktualnu i sveprisutnu temu dijaloga.
Uslijedila su brojna pitanja sudionika susreta, a dijalog se nastavio i u studijskoj čitaonici, uz domjenak.
Snježana Foršek
|
