|
IZVJEŠĆE
o Studijsko-kulturalnim danima Sustavnog studija duhovnosti
od 30. travnja do 2. svibnja 2010.
Buško jezero – Duhovni centar sv. Ilije
Druženje studenata SSD-a sa sv. Augustinom, sv. Terezijom Avilskom i njenim sinovima - ocima karmelićanima
Petak, 30. travnja
Pod vodstvom oca Franje Podgorelca i vrijednih mu suradnik(c)a te nakon molitve i zaziva zaštite Majke Božje Karmelske, krenuli smo autobusom iz Remeta oko 16.00 sati na put prema Duhovnom centru sv. Ilije na Buškom jezeru. On se nalazi u Bosni i Hercegovini, na putu između Sinja i Tomislavgrada od kojega je udaljen 26 km. Put je protekao u radosnom iščekivanju susreta i doživljaja predstojećih dva dana.
Oko 23.00 sata ugledali smo Duhovni centar sv. Ilije na Buškom jezeru koji je izronio iz mraka, osvijetljen poput zidina Ávile, rodnoga grada naše Velike Terezije. Za taj ugođaj i dobrodošlicu pobrinuo se je otac Dominik Magdalenić, prior samostana, koji nas je srdačno dočekao, smjestio, okrijepio i poslao na počinak.
Subota, 1. svibnja – spomendan sv. Josipa Radnika
Budući da smo u petak stigli kasno, nakon ustajanja je uslijedilo iznenađenje: pogledaš kroz prozor, a pogled ti pukne na širinu i plavetnilo jezera i neba, na još snježne vrhove planina i na remek-djelo suradnje Boga i čovjeka – Duhovni centar sv. Ilije. Čovjek se nekako ne može oteti dojmu kao da se nalazi u kraju koji podsjeća na Genezaretsko jezero, pa makar ga poznavao samo iz Svetoga Pisma.
Subota je bila pravi studijsko-kulturalni, ali nadasve i duhovni dan koji je započeo zajedničkom euharistijom, meditacijom i jutarnjom molitvom, a nakon doručka otac Dominik Magdalenić održao je predavanje na temu “Tumačenje Pisma Probi sv. Augustina”.
Otac Dominik u svom tumačenju Pisma Probi sv. Augustina istaknuo je sljedeće: U “Pismu Probi” sv. Augustin piše o molitvi koja vodi k Bogu, na temelju dviju glavnih tema:
1. S kakvim raspoloženjem treba pristupiti molitvi? (br.1-8)
Proba je udovica koja je okružena svojom obitelji, bogata je i nije niti nemirna, niti nezadovoljna, no osjeća da to sve što ona ima, nije sve, osjeća unutarnju duhovnu usamljenost. Ovaj sadašnji život nije pravi život u punome smislu. To je život pun nesigurnosti i ne može se postići prava sreća. Sve je prolazno i nije sposobno ispuniti ljudski duh te je čovjek osuđen na samoću u ovome svijetu, ako ne susretne Boga. Samo nas Bog može izvući iz naše usamljenosti jer ništa nije trajno. Stoga kada pristupamo molitvi, trebamo biti svjesni svoje usamljenosti. Smisao molitve je uspostaviti odnos čovjeka s Bogom koji je temelj svega, svih drugih odnosa. Ljudska duša je vječna i ništa što nije vječno, ne može ju ispuniti. Samo ju Bog može do kraja ispuniti.
2. Što trebamo tražiti od molitve i u njoj? Što je predmet molitve? (br.9)
Sv. Augustin odgovara: “Moli za blaženi život.” Samo dobri mogu postići sreću ili blaženstvo. Dva su uvjeta za blaženstvo: 1. Treba imati ono što se želi imati. Treba moliti ono što ovisi o našoj volji, o nama, a ne o drugima. 2. Ne željeti ono što nije dolično. Sv. Augustin kaže: “Blažen je onaj koji posjeduje sve ono što želi i ne želi ništa što nije dolično.” Blaženstvo se nalazi samo u vječnim dobrima. Duša je neizmjerna i ne može pronaći smirenje ni u čemu drugome osim u neizmjernome. Stoga duša može biti zadovoljna samo s Onim koji je vječan i neizmjeran. “Zato moli za vječna dobra, da posjeduješ Boga, vječni život, Božju slavu.”
Osim ovih dviju glavnih tema, sv. Augustin u “Pismu Probi”, dok piše o molitvi koja vodi k Bogu, dotiče se i dviju podtema:
1. Koji su razlozi molitve?
Molitva = želja: u molitvi se vježba naša želja jer molitva je naša želja i naša želja je molitva. Molitva je želja za posjedovanjem Boga, a vjera, ufanje i ljubav potiču želju za Bogom. Želja za Bogom, poput vjetra u jedrima na barci, širi sposobnosti duše da primi Boga. Što je kod čovjeka veća želja primiti Boga, to će mu se Bog više dati. Želja je mjera plemenitosti i veličine ljudske duše.
2. “Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.” (Rim 8, 26)
Potrebno je moliti kao Isus u Getsemanskom vrtu kada nas snađe zlo: da me mimoiđe čaša, ali s predanjem i pouzdanjem u Boga i Njegovu volju. Ili poput sv. Pavla koji je uporno molio Boga da mu makne trn u tijelu, a Bog mu je rekao: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” (2 Kor 12,9) Čovjek treba biti svjestan svojih granica, svoje ograničenosti. Sv. Augustin zagovara takozvano “mudro ili učeno neznanje”: Duh Gospodnji potiče dušu da se moli, ali ne traži rješenje već potpuno predanje u Božju volju. Čovjek se predaje Bogu da ga Bog vodi, a ne traži konkretno rješenje – ne razumije, ali vjeruje.
Nakon predavanja otac Dominik nam je pokazao unutrašnjost Duhovnog centra sv. Ilije. Kada se izvana uđe na glavna vrata, čovjek se nađe u prostranom svijetlom predvorju. Na tlu je naslikan veliki karmelski grb s biblijskim geslom proroka Ilije “Zelo zelatus sum pro Domino Deo exercituum” – “Gorljivo sam revnovao za Gospodina, Boga nad vojskama” (1 Kr 19,10), koji osvjetljava danje svjetlo iz svjetlarnika na krovu. To predvorje je također polazište i stjecište dva široka hodnika, poput dva kraka križa, koji završavaju staklenim stijenama i tako otvaraju pogled na okoliš – na jezero, raslinje i nebo. Otac Dominik proveo nas je kroz malu netom završenu kapelicu, u kojoj se karmelićani okupljaju na korsku molitvu Časoslova, zatim muzej nošnji i nakita hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, koje s ljubavlju skuplja i njeguje otac Zvonko Martić, moderno opremljenu konferencijsku dvoranu i sportsku dvoranu, te prostoriju za meditaciju sa stolcima za meditiranje koji su nas oduševili svojom ergonomičnošću i funkcionalnošću. Cijeli prostor je po Božjoj mjeri za čovjeka – odiše skladom, jednostavnošću, čistoćom i svjetlom. Ne umara nepotrebnim detaljima, već poziva čovjeka upravo na takav duhovni sklad, jednostavnost i čistoću, koji svoj odraz i simbol pronalaze i u posebnom drvenom križu, jedinom ukrasu svake prostorije. On je trodimenzionalan i tako u sebi ujedinjuje Isusovu muku, ali i uskrsnuće jer je Isus svojim tijelom ostavio dubok trag u križu; no tijela više nema jer je uskrsnulo.
A kako se Duhovni centar sv. Ilije uklapa u okoliš? Kao da je izrastao iz samog krškog okoliša i stapa se s njim zahvaljujući trudu i maru vrijednih graditelja u suradnji s Graditeljem. Meditativna šetnica oko samog Duhovnog centra, rascvjetale krošnje stabala, raznolikost vrsta ptica poput galebova, čaplji, lastavica, kristalni zrak te zvjezdano nebo noću, tišina, osama, nekolicina raštrkanih kuća na dovoljnoj udaljenosti – sve poziva i potiče na pogled prema unutra, prema vlastitoj nutrini.
Subotu popodne neki su iskoristili za odmor u okrilju Duhovnog centra, a neki su posjetili Livno – grad u Livanjskom polju, velikom kraškom polju bogatom vodom, u kojem se u slivu sastaju tri rijeke (Bistrica, Žabljak, Sturba), a okruženo je s četiri planine (Cincar, Golija, Kamešnica, Dinara). U Livnu smo u sklopu franjevačkog samostana na Gorici posjetili crkvu sv. Petra i Pavla te galeriju sa stalnim postavom slika akademskog slikara Gabriela Jurkića (1886.-1974.) koji u svojim pejzažima otkriva Božji trag i ljepotu kao što kaže Nikola Kuzmičić u Veritasu (br.1/2003.): “Ali oni koji su vidjeli njegove u slici zadržane trenutke, njegove oblake, prašinu i godišnja doba, ne mogu se oteti jednostavnoj ljepoti tog hvalospjeva životu. Ne obazirući se na zasljepljujući sjaj prolaznih veličina i na mučninu odbačenosti, ostavio je svjedočanstvo zadivljenosti prirodom i njenim Stvoriteljem.” Također smo posjetili i izložbu suvremenog akademskog slikara Ivice Šiška (1946-), a zatim smo otišli na izvor kraške rijeke Bistrice – Duman – koja izvire iz okomite stijene poput žive vode.
No u 18.00 sati svi zajedno smo se opet našli u Duhovnom centru sv. Ilije radi meditacije i druženja s Isusom i Terezijom Avilskom u prostoriji za meditaciju, te smo razmatrali 28. i 29. poglavlje Terezijine knjige “Put k savršenosti” u kojima razjašnjava što je molitva sabranosti i navodi neka sredstva za navikavanje na nju.
A nakon vrlo ukusne večere, kakav je bio svaki obrok, uslijedila je zajednička rekreacija uz pjesmu i smijeh do kasnih sati...
Nedjelja, 2. svibnja – 5. uskrsna nedjelja
Dan Gospodnji započeli smo jutarnjom molitvom i meditacijom u crkvi, a nakon doručka smo slavili sv. Misu zajedno sa stanovnicima toga kraja. Nakon objeda i srdačnog rastanka s domaćinima krenuli smo kući, puni dojmova koji su polako pronalazili svoje mjesto u našoj nutrini.
Hvala vodstvu studija za svaki i najmanji, možda i neprimijećen, trud u organizaciji ovogodišnjih studijsko-kulturalnih dana, domaćinima Duhovnog centra sv. Ilije na toplom i brižnom gostoprimstvu, ljubavlju djelotvornom, a nadasve hvala dragom Bogu za sve darovane milosti i ljubav tijekom tih dana!
Zagreb, 25. svibnja 2010.
Tamara Crnko Gmaz
|
